Psiho-kutak

„PSIHOLOGIJA PRANJA RUKU“

Izvor: www.portalosuma.com

 

U vrtlogu vrlo stresnih i nepovoljnih događaja, emocija i novih okolnosti koje su nas obuhvatile, važno je zaustaviti se i zapitati – kako se ja suočavam sa svime (strahom od virusa, ograničenim kretanjem i socijalnim distanciranjem, zamjenom fizičke škole virtualnom učionicom i sl.)?

Stres i strategije suočavanja sa stresom

Može se reći da je stres stanje koje nastaje kad smo suočeni s događajem koji subjektivno procijenimo ili doživimo prijetećim ili opasnim. Pritom je naglasak na subjektivnoj percepciji – dakle, kako svatko ponaosob vidi neku situaciju ili događaj. Postoje osobe koje prođu uistinu teška iskustva (primjerice, Zagrepčani  u borbi s potresom i korona virusom istovremeno) te se vrlo brzo oporave i dalje žive normalno i sretno. S druge strane, neke druge osobe pate i nesretne su, iako nemaju objektivno tako neugodna iskustva (mi koji sjedimo u sigurnosti svoga doma s najbližima, čekajući da karantena prođe). Oboje je legitimno! Trebamo prepoznati vlastite načine reakcije i suočavanja sa stresnim okolnostima, kako bismo ih mogli usmjeriti a što konstruktivnije oblike ponašanja.

Svi događaji ili promjene koje od nas zahtijevaju prilagodbu na nove okolnosti, učenje novih vještina i obrazaca ponašanja predstavljaju stres za organizam. On se može manifestirati na različite načine : tjelesno (ubrzani rad srca, povišeni krvni tlak, ubrzano disanje, pojačano znojenje, glavobolja, ukočen vrat i ramena, bolovi u leđima, bolovi u želucu, mučnina), emocionalno (strah, ljutnja, nervoza, nezadovoljstvo, tuga), kognitivno (teškoće koncentracije i usredotočenosti na zadatke, prevelika zabrinutost oko nebitnih stvari, zamišljanje negativnih, zabrinjavajućih ili zastrašujućih scena) i ponašajno (agresija, vikanje, plakanje, konzumiranje cigareta i alkohola, zanemarivanje tjelesne aktivnosti, povlačenje, gubljenje strpljenja), pri čemu se navedeni simptomi mogu javiti u zasebnim kategorijama, ili u različitim kombinacijama.

Strategije suočavanja sa stresom okvirno se mogu podijeliti na aktivne, pasivne i izbjegavajuće. Aktivno predstavlja nastojanje da izmijenimo i uklonimo izvore stresa putem rješavanja problema, pravljenja planova ili zanemarivanja drugih aktivnosti. Pasivno se suočavanje zove i emocijama usmjereno suočavanje, a odnosi se na odustajanje od suočavanja s konkretnim problemom, traženja ispušnih ventila putem plakanja i sl. Izbjegavanje je također pasivna strategija. Može se manifestirati izbjegavanjem u mišljenju (ne razmišljamo o problemu) i izbjegavanjem bavljenja problemom. Može uključivati i bavljenje drugim aktivnostima, poput druženja s prijateljima, bavljenja hobijima i sl.

Korist spomenutih strategija ovisi o karakteristikama situacije. U situacijama kad procjenjujemo da imamo kontrolu, logično je koristiti aktivne strategije, a kad rješenje problema izlazi izvan naše moći, onda ćemo se okrenuti pasivnijim strategijama. Ipak, dominantno korištenje pasivnih strategija pokazalo se kao dugoročno lošije, jer osoba zapravo ne rješava problem.

Lokus kontrole

Lokus kontrole je način kako gledamo na izvore događaja i koliko odgovornosti preuzimamo za događaje u našem životu općenito, a razlikujemo  internalni (unutrašnji) i eksternalni (vanjski) lokus kontrole.

Internalni lokus imaju osobe koje preuzimaju osobnu odgovornost za događaje i ishode, odnosno misle da mogu utjecati na mnoge ishode ili ih kontrolirati. One doživljavaju sebe kao izvor kontrole vlastitih postupaka i svoje sudbine. Prihvaćanje svog dijela odgovornosti osnažujuće je, jer usmjerava razmišljanje prema tome što mi u toj situaciji možemo napraviti ili kako možemo popraviti stvar. Čak i kada objektivno ne može utjecati na same događaje ili ishode, osoba s internalnim lokusom kontrole rijetko će se prepustiti mračnim mislima i žaliti samu sebe, nego će zadržati kontrolu nad svojim reakcijama. Takve su osobe sklonije i samoefikasnosti i dobroj prilagođenosti (Vasić i Šarčević, 2014).

Eksternalni lokus kontrole imaju osobe koje smatraju da su ishodi pod kontrolom vanjskih čimbenika, preuzimaju manje osobne odgovornosti te ne misle da mogu kontrolirati ishode. Takve su osobe sklone fatalizmu, inertnosti i nepovjerenju (Vasić i Šarčević, 2014). Pretpostavlja se da će takve osobe svoje strategije suočavanja usmjeriti na emocije ili izbjegavanje.

Strickland (1978; prema Davidović, 2003) je pokazao kako se pojedinci s unutarnjim lokusom kontrole češće uključuju u potragu za informacijama o očuvanju vlastitog zdravlja

u situacijama kada je njihovo zdravlje ugroženo. Anderson (1977; prema Davidović, 2003) je našao da osobe s internalnim lokusom kontrole češće koriste suočavanja usmjerena na problem i manje koriste emocijama usmjerena suočavanja od osoba eksternalne orijentacije.

 

Sada dolazimo do zaključka – zašto uopće naslov glasi „Psihologija pranja ruku“? Zašto je internalni lokus kontrole važan? Zato što je osjećaj kontrole važan. Događaji za koje mislimo da imamo kontrolu nad njima puno su manje stresni nego oni za koje mislimo da ih ne možemo kontrolirati. Ukoliko mislimo da nemamo kontrolu nad različitim ishodima, onda se osjećamo prilično bespomoćno i  ustrašeno. Preuzimanje odgovornosti vodi razmišljanju o potencijalnim rješenjima i omogućava osobi da sagleda problem objektivnije. Možda ne možemo kontrolirati hoće li i nas sutra zadesiti potres, niti hoće li naš susjed oboljeti od korona virusa, ali možemo kontrolirati sebe i svoje postupke. Primjerice, redovito i pravilno prati ruke i brinuti o higijeni vlastita doma i tijela. Ne trebamo ići u krajnosti i kupovati abnormalne količine zaliha brašna i toaletnog papira, trebamo voditi računa kako i druge osobe našega grada moraju preživjeti. No, možemo se pobrinuti da malim djelima, usmjerenima na rješavanje problema koji su unutar naše moći, možemo djelovati da sve ovo čim prije i što bezbolnije prođe. Za nas same i nama bliske osobe.

S ovim malim sugestijama za načine suočavanja sa stresnim situacijama u kojima se nalazimo, nadam se da će svatko od nas doprinijeti tome da se svi skupa čim prije vidimo na školskim hodnicima, sa što boljim fizičkim i mentalnim zdravljem i ČISTIM RUKAMA! ?

Srdačan pozdrav i budite mi dobro!

Vaša školska psihologinja, Izabela Malkoč

 

Reference:

Davidović, N. (2003). Provjera mogućnosti predikcije bihevioralnih namjera nezaposlenih osoba pomoću načina suočavanja sa stresom i eksternalnog lokusa kontrole. Diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu, Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta.

Preuzeto s: http://www.unios.hr/studenti/psiholosko-savjetovaliste/korisni-sadrzaji/ (30.3.2020).

Vasić, A. i Šarčević, D. (2014). Lokus u fokusu provjere internih metrijskih karakteristika jedne skale za mjerenje lokusa kontrole potkrepljenja IE-FPPS-NS. XIX. Dani psihologije u zadru (knjiga rezimea).